Kutak za čitanje

Otvorena knjiga i žarulja, edukacije i radionice za roditelje u Zagrebu

DJECA U RAZVODU

U slojevitom i zahtjevnom procesu razvoda roditelji su usmjereni na vlastitu prilagodbu novim okolnostima što dodatno umanjuje njihov roditeljski kapacitet. Razvod često uključuje i niz drugih stresora, uključujući pojačanje sukoba među roditeljima, izloženost roditeljskoj potresenosti, promjene u mjestu stanovanja i školi, nošenje s novom ljubavnom vezom roditelja, gubitak vremena provedenog s jednim ili oba roditelja, kao i sa članovima šire obitelji. Problematično je što u mnogim slučajevima neprijateljstvo među roditeljima ne prestaje nakon razvoda. Roditelji uvlače djecu u svađe, tražeći u njima saveznike. To je jedan od najvećih razloga zašto kod djece razni problemi budu prisutni tako dugo nakon razvoda. Ukoliko su sukobi roditelja razvodom braka prekinuti i njihov odnos se s vremenom stabilizirao, lakša je prilagodba djece na razvod roditelja a razvodom se mogu osjećati i jednu vrstu olakšanja zbog normalizacije obiteljskih odnosa.

Djeca se individualno razlikuju s razvodom roditelja, a posljedice mogu biti emocionalne, ponašajne i socijalne , ovisno o njihovoj dobi, osobnosti, načinu na koji se odvija razvoj i koju podršku dobivaju od okoline.

SAZNAJTE VIŠE U NASTAVKU

Emocionalne posljedice

  • Tuga i tjeskoba – dijete se može tugovati zbog gubitka zajedničke obitelji ili se bojati budućnosti.

  • Krivnja – često djeca (osobito mlađa) misle da su oni „krivci“ za razvod.

  • Ljutnja ili bijes – usmjerena prema jednom ili oba roditelja.

  • Zbunjenost i nesigurnost – teško razumiju što se događa i boje se promjena.

  • Osjećaj napuštenosti – osobito ako jedan roditelj prestane biti aktivan u životu djeteta.

Ponašajne posljedice

  • Regresija – povratak na ranije faze ponašanja (npr. mokrenje u krevet, dječje govorničke navike).

  • Problemi u školi – pad koncentracije, lošiji uspjeh, sukobi s vršnjacima.

  • Povlačenje ili buntovnost – neka se djeca zatvaraju u sebe, dok druga reagiraju agresivno ili prkosno.

  • Povećana potreba za pažnjom – pokušavaju privući pažnju roditelja kroz pozitivna ili negativna ponašanja.

Socijalne i dugoročne posljedice

  • Teškoće u povjerenju – kasnije u životu mogu imati poteškoće u vezama zbog straha od napuštanja.

  • Poteškoće u prilagodbi – promjena doma, škole, odnosa s obitelji i prijateljima može izazvati stres.

  • Utjecaj na pogled na brak i obitelj – mogu razviti negativan stav prema braku ili obitelji.

Kako roditelji mogu ublažiti posljedice razvoda

  • Otvorena komunikacija i iskreno objašnjenje situacije na razini djetetove dobi i razumijevanja.

  • Održavanje stabilne rutine i osjećaja sigurnosti.

  • Oboje roditelja zadržava kontakt i suradnju u odgoju.

  • Podrška šire obitelji, škole i eventualno psihologa.

P o sljedice razvoda roditelja obično se razlikuju po dobnim skupinama:

Predškolska djeca (0-6 godina)

Moguće reakcije:

  • Zbunjenost i strah – ne razumiju pojam razvoda, ali osjećaj napetosti i promjene.

  • Regresija – ponovno mokrenje u krevet, sisanje palca, strah od odvajanja.

  • Tuga i čežnja – često pitaju gdje je drugi roditelj i kada će doći kući.

  • Povećana potreba za pažnjom i sigurnošću .

Kako pomoći:

  • Objasniti razvod jednostavnim, konkretnim riječima (“Mama i tata više ne žive zajedno, ali oboje te vole i dalje će se s tobom igrati”).

  • Održavati rutinu (vrijeme spavanja, obroci, igra) kako bi se dijete osjećalo sigurno.

  • Omogućiti redovit kontakt s oba roditelja.

Djeca osnovnoškolske dobi (7–12 godina)

Moguće reakcije:

  • Krivnja – misle da su oni razlog zbog kojeg su se roditelji posvađali.

  • Ljutnja i osjećaj nepravde – mogu kriviti jednog roditelja.

  • Problemi u školi – pad koncentracije, lošije ocjene, povlačenje ili agresija, češći sukobi s vršnjacima.

  • Tuga i osjećaj gubitka – osjećaj da obitelj više nije „cijela“.

Kako pomoći:

  • Ohrabriti dijete da izrazi emocije riječima ili crtežom.

  • Ne koristite dijete kao “glasnika” između roditelja.

  • Pohvaljivati ​​trud, davati osjećaj vrijednosti i stabilnosti .

Tinejdžeri (13–18 godina)

Moguće reakcije:

  • Ljutnja i bunt – prema roditeljima, autoritetima ili društvu općenito.

  • Povlačenje – emocionalno udaljavanje ili zatvaranje u sebe.

  • Strah od napuštanja i problemi s povjerenjem u budućim vezama.

  • Briga o roditelju – preuzimaju ulogu “odraslog” i potiskuju vlastite osjećaje.

  • Eksperimenti s rizičnim ponašanjima (npr. alkohol, izlasci, prkos) – kao način nošenja sa stresom.

Kako pomoći:

  • Pokazati poštovanje prema njihovim emocijama i mišljenju, razgovarati .

  • Dati im prostor , ali i jasno pokazati da ste prisutni i da ih volite.

  • Potaknuti otvorene razgovore i slušati bez osuđivanja.

  • Ako se povuku ili pokazuju znakove depresije – potražite stručnu pomoć (psiholog, pedagog).

Zaključno

Razvod sam po sebi ne mora biti jako stresan za djecu, nego način na koji se on provodi i koliko dijete osjeća da ga oba roditelja i dalje vole i podržavaju .
Djeca se puno bolje nose s razvodom ako između roditelja nema sukoba, ako imaju osjećaj predvidljivosti i ako im se dozvoli da izraze svoje emocije bez srama pred oba roditelja

KRIZE I KRIZNA STANJA

Krize i krizna stanja dio su naše svakodnevnice koja je, nažalost, pojedincima ponekad preteška te je nužno tražiti stručnu pomoć kako bi se osoba vratila u normalan životni vijek.
Kad govorimo o krizi pojedinca (lat. kriza) definiramo je kao stanje narušene psihofizičke ravnoteže u kojem više ne djeluju obrambeni mehanizmi niti naučeni modeli ponašanja. Ljudi su ovisni o svojoj psihofizičkoj strukturi manje ili više podložnim kriznim stanjima.

SAZNAJTE VIŠE U NASTAVKU

Možemo reći da prevencija krize počinje u djetinjstvu u obitelji, formiranjem životnih stavova na kojima mlada osoba kroz obiteljske modele ili roditeljske intervencije usvaja i uči određene načine i strategije za savladavanje životnih prepreka. Istraživanja su pokazala da su djeca koja su razvila privrženost i bliskost s majkom u prvim godinama života, tzv. temeljno povjerenje, sigurnija su i imaju bolje obrambene mehanizme u kriznim situacijama. Majčinska deprivacija uzrokuje emocionalne i socijalne probleme, frustracije i neadekvatne reakcije u kriznim situacijama. Usprkos ugrožavajućoj porodičnoj anamnezi, logoterapijski pristup pomaže osobi da spozna da ima sposobnost odlučiti kako će se svoj život temeljiti na drugačijim temeljima od onih koje je dobio u obitelji.

Križe mogu biti uvjetovane nekom trenutnom stresnom situacijom koja se nije mogla predvidjeti tzv. aksidentalna kriza kao nesreća, potres, bolest, gubitak koji ili može biti posljedica dužeg, turbulentnog životnog razdoblja. U našem podneblju često govorimo o krizi srednjih godina, krizi odrastanja, krizi morala, krizi identiteta i ostalim krizama. Svaki od njih zahtijeva posebnu pozornost i stručni pristup kako bi se spriječile ili umanjile eventualne zdravstvene posljedice koje mogu proizaći iz krize.

Reakcija na krizu može biti normalna i patološka. O normalnoj reakciji govorimo kada neki neugodan doživljaj ili događaj koji se naglo dogodio ima kratkotrajni tijek i dobar ishod, odnosno povlačenje simptoma bez ostatka. S druge strane, o patološkoj reakciji na križu govorimo kada reakcija na određeni događaj traje dulje nego što bi se moglo očekivati, kad pojedinac ne kontrolira stanje u kojem je zapao i kada postoji nesrazmjer u kvalitativnom i kvantitativnom odnosu između doživljaja događaja i reakcije. Normalne krize mogu se riješiti terapeutskim i savjetodavnim pristupom kojim se osoba vrati u normalu dok je za patološke oblike krize potrebna psihijatrijska intervencija, promatranje i liječenje.

 

KAKO I ZAŠTO PRONAĆI SMISAO U ŽIVOTU? 

Viktor E. Frankl: “Život nikad nije nepodnošljiv zbog okolnosti, već samo zbog nedostatka smisla i svrhe.”

I kada smo suočeni s bezizlaznom situacijom ili sa sudbinom koja se ne može promijeniti treba vjerovati da postoji smisao zbog kojeg živimo.

  Zašto je važno imati smisao u životu?

  1. Daje nam unutrašnju snagu i stabilnost.
    Kada znaš zašto nešto radiš, lakše podnosiš teškoće. Smisao ti pomaže da ne odustaneš ni kada sve djeluje besmisleno ili teško.

  2. Povezuje te s nečim većim od tebe.
    Ljudi koji osjećaju da doprinose — obitelji, zajednici, prirodi, umjetnosti, znanju — često su ispunjeniji. Stvoriti osjećaj pripadnosti i povezanosti i svrhe.

  3. Usmjerava tvoje odluke.
    Kada znaš šta ti je važno, lakše odlučuješ. Smisao djeluje kao unutarnji kompas koji ti pokazuje pravac i pomaže da ne lutaš besciljno.

  4. Poboljšava zdravlje i mentalnu dobrobit.
    Istraživanja pokazuju da ljudi koji osjećaju smisao u životu imaju veću otpornost na stres, bolji imunitet i veće zadovoljstvo životom. Lakše se nose s teškoćama.

   Kako pronaći svoj smisao?

Smisao se ne pronalazi odjednom — on se otkriva i gradi kroz iskustva, odnose i razmišljanja. Evo nekoliko koraka koji mogu pomoći:

  1. Pitaj se šta te pokreće.
    Kada osjećaš da vrijeme „nestaje“ jer si potpuno uronjen u nešto — to je dobar trag. To može biti pomaganje drugima, stvaranje, istraživanje, učenje nečeg novog, vođenje, kreativan rad, čitanje, liječenje,…

  2. Razmisli o tome šta ti je istinski važno.
    Što ti smeta kada pogledaš oko sebe? Šta te raduje kad vidiš da uspije? Smisao se često krije tamo gdje se tvoja strast susreće s potrebom svijeta.

  3. Prihvati promjenu.
    Smisao nije fiksan. Ono što ti je imalo smisla s 20 godina možda se promijeni sa 40 ili 60. To nije gubitak smisla — to je njegov normalni razvoj.

  4. Traži povezanost, ne savršenstvo.
    Ljudi nalaze smisao u odnosima — kroz ljubav, obitelj, prijateljstvo, zajednički rad na projektima, ostvarenje zajedničkih ciljeva. Smisao često nije u „velikim dostignućima“, nego u malim, iskrenim trenucima koji se kriju u tvojoj svakodnevici i ljudima koji te inspiriraju i čine zadovoljnim.

  5. Daj doprinos.
    Učini nešto što pozitivno utječe na nekog tebi bliskog ili na tvoju zajednicu. Ne mora biti ogromno ili spektakularno — mali doprinosi su puno moćniji!

    • Posveti pažnju prijatelju koji je tužan.

    • Podijeli svoje znanje ili vještinu da netko od tebe nauči nešto novo ili korisno.

    • Organizirajte događaj ili aktivnost koja povezuje ljude.

    • Napravi umjetnički rad koji nekoga usrećuje.

    • Djeluj humano prema starijima ili potrebitima.

Smisao nije apstraktan cilj, nego rezultat malih, konkretnih djela koja čine svijet boljim a tvoj život ispunjenim, radosnijim i smislenijim.