DJECA U RAZVODU
U slojevitom i zahtjevnom procesu razvoda roditelji su usmjereni na vlastitu prilagodbu novim okolnostima što dodatno umanjuje njihov roditeljski kapacitet. Razvod često uključuje i niz drugih stresora, uključujući pojačanje sukoba među roditeljima, izloženost roditeljskoj potresenosti, promjene u mjestu stanovanja i školi, nošenje s novom ljubavnom vezom roditelja, gubitak vremena provedenog s jednim ili oba roditelja, kao i sa članovima šire obitelji. Problematično je što u mnogim slučajevima neprijateljstvo među roditeljima ne prestaje nakon razvoda. Roditelji uvlače djecu u svađe, tražeći u njima saveznike. To je jedan od najvećih razloga zašto kod djece razni problemi budu prisutni tako dugo nakon razvoda. Ukoliko su sukobi roditelja razvodom braka prekinuti i njihov odnos se s vremenom stabilizirao, lakša je prilagodba djece na razvod roditelja a razvodom se mogu osjećati i jednu vrstu olakšanja zbog normalizacije obiteljskih odnosa.
Djeca se individualno razlikuju s razvodom roditelja, a posljedice mogu biti emocionalne, ponašajne i socijalne , ovisno o njihovoj dobi, osobnosti, načinu na koji se odvija razvoj i koju podršku dobivaju od okoline.
SAZNAJTE VIŠE U NASTAVKU
Emocionalne posljedice
-
Tuga i tjeskoba – dijete se može tugovati zbog gubitka zajedničke obitelji ili se bojati budućnosti.
-
Krivnja – često djeca (osobito mlađa) misle da su oni „krivci“ za razvod.
-
Ljutnja ili bijes – usmjerena prema jednom ili oba roditelja.
-
Zbunjenost i nesigurnost – teško razumiju što se događa i boje se promjena.
-
Osjećaj napuštenosti – osobito ako jedan roditelj prestane biti aktivan u životu djeteta.
Ponašajne posljedice
-
Regresija – povratak na ranije faze ponašanja (npr. mokrenje u krevet, dječje govorničke navike).
-
Problemi u školi – pad koncentracije, lošiji uspjeh, sukobi s vršnjacima.
-
Povlačenje ili buntovnost – neka se djeca zatvaraju u sebe, dok druga reagiraju agresivno ili prkosno.
-
Povećana potreba za pažnjom – pokušavaju privući pažnju roditelja kroz pozitivna ili negativna ponašanja.
Socijalne i dugoročne posljedice
-
Teškoće u povjerenju – kasnije u životu mogu imati poteškoće u vezama zbog straha od napuštanja.
-
Poteškoće u prilagodbi – promjena doma, škole, odnosa s obitelji i prijateljima može izazvati stres.
-
Utjecaj na pogled na brak i obitelj – mogu razviti negativan stav prema braku ili obitelji.
Kako roditelji mogu ublažiti posljedice razvoda
-
Otvorena komunikacija i iskreno objašnjenje situacije na razini djetetove dobi i razumijevanja.
-
Održavanje stabilne rutine i osjećaja sigurnosti.
-
Oboje roditelja zadržava kontakt i suradnju u odgoju.
-
Podrška šire obitelji, škole i eventualno psihologa.
Zaključno
Razvod sam po sebi ne mora biti jako stresan za djecu, nego način na koji se on provodi i koliko dijete osjeća da ga oba roditelja i dalje vole i podržavaju .
Djeca se puno bolje nose s razvodom ako između roditelja nema sukoba, ako imaju osjećaj predvidljivosti i ako im se dozvoli da izraze svoje emocije bez srama pred oba roditelja
KRIZE I KRIZNA STANJA
Krize i krizna stanja dio su naše svakodnevnice koja je, nažalost, pojedincima ponekad preteška te je nužno tražiti stručnu pomoć kako bi se osoba vratila u normalan životni vijek.
Kad govorimo o krizi pojedinca (lat. kriza) definiramo je kao stanje narušene psihofizičke ravnoteže u kojem više ne djeluju obrambeni mehanizmi niti naučeni modeli ponašanja. Ljudi su ovisni o svojoj psihofizičkoj strukturi manje ili više podložnim kriznim stanjima.
SAZNAJTE VIŠE U NASTAVKU
Možemo reći da prevencija krize počinje u djetinjstvu u obitelji, formiranjem životnih stavova na kojima mlada osoba kroz obiteljske modele ili roditeljske intervencije usvaja i uči određene načine i strategije za savladavanje životnih prepreka. Istraživanja su pokazala da su djeca koja su razvila privrženost i bliskost s majkom u prvim godinama života, tzv. temeljno povjerenje, sigurnija su i imaju bolje obrambene mehanizme u kriznim situacijama. Majčinska deprivacija uzrokuje emocionalne i socijalne probleme, frustracije i neadekvatne reakcije u kriznim situacijama. Usprkos ugrožavajućoj porodičnoj anamnezi, logoterapijski pristup pomaže osobi da spozna da ima sposobnost odlučiti kako će se svoj život temeljiti na drugačijim temeljima od onih koje je dobio u obitelji.
Križe mogu biti uvjetovane nekom trenutnom stresnom situacijom koja se nije mogla predvidjeti tzv. aksidentalna kriza kao nesreća, potres, bolest, gubitak koji ili može biti posljedica dužeg, turbulentnog životnog razdoblja. U našem podneblju često govorimo o krizi srednjih godina, krizi odrastanja, krizi morala, krizi identiteta i ostalim krizama. Svaki od njih zahtijeva posebnu pozornost i stručni pristup kako bi se spriječile ili umanjile eventualne zdravstvene posljedice koje mogu proizaći iz krize.
Reakcija na krizu može biti normalna i patološka. O normalnoj reakciji govorimo kada neki neugodan doživljaj ili događaj koji se naglo dogodio ima kratkotrajni tijek i dobar ishod, odnosno povlačenje simptoma bez ostatka. S druge strane, o patološkoj reakciji na križu govorimo kada reakcija na određeni događaj traje dulje nego što bi se moglo očekivati, kad pojedinac ne kontrolira stanje u kojem je zapao i kada postoji nesrazmjer u kvalitativnom i kvantitativnom odnosu između doživljaja događaja i reakcije. Normalne krize mogu se riješiti terapeutskim i savjetodavnim pristupom kojim se osoba vrati u normalu dok je za patološke oblike krize potrebna psihijatrijska intervencija, promatranje i liječenje.